Home / Featured / Domaću zadaću (ne) treba ukinuti!
Treba li ukinuti domaću zadaću? Škola i obrazovanje, učitelji
Treba li ukinuti domaću zadaću?

Domaću zadaću (ne) treba ukinuti!

Praćenje rada i ocjenjivanje učenika, za učitelja, je možda i najsloženiji zadatak u učionici. Učitelj ima mnogo izvora iz kojih može crpiti ideje i materiju za poučavanje, obradu, uvježbavanje, ponavljanje i usustavljivanje gradiva, ali učitelju kod praćenja rada i ocjenjivanja učenika prepušten sam sebi. Pravilnik o načinima, postupcima i elementima vrednovanja učenika u osnovnoj i srednjoj školi toliko je općenito napisan, da učiteljima ostavlja veliki prostor pri određivanju kriterija za vrednovanje i ocjenjivanje učenika. Učitelji bi na razini škole, odnosno županijskih stručnih vijeća trebali te kriterije ujednačiti, ali i dalje ostaje problem jednakog vrednovanja svih učenika u Lijepoj našoj.

Odavno govorim učenicima kako ocjena nije mjerilo znanja. Više nije! Pomakle su se granice i imamo inflaciju odlikaša. Nacionalni okvirni kurikulum lijepo opisuje čemu služi ocjena:

“Školske ocjene, bez obzira kako su iskazane, služe raspoznavanju (dijagnozi), predviđanju (prognozi) i poticanju (motivaciji). Formativnim ispitivanjem valja osigurati dodatni poticaj učenju i odrediti kakvoću i količinu znanja i drugih ishoda učenja, nadzirati i usmjeravati učenikovo napredovanje, završno ocijeniti i vrjednovati učinkovitost samog procesa i strategija učenja.”

No problem proizlazi iz toga što je ocjena jedini kriteriji za upis u srednju školu, a taj kriteriji nije ujednačen.

Jesu li onda učenici u jednakom položaju pri upisu u srednju školu?

U nastavi matematike ti kriteriji se najviše razlikuju kod ocjenjivanja domaćih zadaća. Matematika je jedini predmet koji ima za obvezu ocjenjivati domaće zadaće učenika. U imeniku je u sastavnicama i načinu praćenja učenika propisano da se usvojenost, razumijevanje i primjena programskih sadržaja provjerava kroz domaću zadaću!

Kako najbolje i najpravilnije ocijeniti domaću zadaću? Savjetnik iz matematike je jednom prigodom rekao: Pri ocjenjivanju domaće zadaće potrebno je pratiti: redovitost pisanja, točnost, urednost, složenost zadataka i samostalnost. Dok redovitost pisanja, točnost, urednost i složenost zadataka možemo vidjeti u bilježnici, samostalnost u radu moramo provjeriti na propitivanjem na nastavnom satu. To bi onda bilo usmeno ispitivanje? Ili ako pišu provjeru iz domaće zadaće, zar to nije pisana provjera. Što ako odličan učenik “zaboravi bilježnicu”, a iz provjere dobije peticu. Ne znamo je li učenik riješio zadaću, ali zna ju riješiti. Što ako je napisao (odnosno prepisao), a iz provjere dobije jedan. Kako ocijeniti takve zadaće?

Učenici često prepisuju domaću zadaću, škola i obrazovanje, učitelji
Učenici često prepisuju domaću zadaću

Zato neki učitelji provjeravaju jesu li učenici napisali što su trebali i na osnovu toga ocjenjuju učenika. Drugi učitelji samo provjeravaju učenike pisano ili usmeno, ako znaju riješiti zadatke dobiju odličnu ocjenu, ako pak ne… To bi trebalo značiti da ju nisu riješili pa dobiju jedinicu. Dok neki učitelji kombiniraju i jedan i drugi način provjeravanja, što bi možda i bilo najbolje rješenje, ali takav način provjere učitelju oduzima najviše vremena od nastavnog sata.

Bilo bi bolje da se brojčano ocjenjivanje domaće zadaće izbaci iz škole (odnosno imenika). Učenicima treba objasniti važnost uvježbavanja i samostalnog rješavanja zadataka, ali trenutno učenici pišu domaće zadaće isključivo zbog ocjene ili iz straha da ne dobiju lošu ocjenu. Zbog te ocjene učenici često prepisuju zadaće ili im netko drugi rješava, bilo da je to prijatelj, stariji brat ili sestra ili čak i roditelji. Takvim načinom se gubi glavni smisao domaće zadaće, želja da učenik pokuša riješiti zadatke samostalno i da uvježba ono što se na satu učilo. Te ako ne zna riješiti da sljedeći sat kaže što je bio problem, pa da se učeniku pokuša objasniti ono što nije znao.

Domaću zadaću ne treba ukinuti. 

Domaća zadaća je jedna od rijetkih dječjih dužnosti i jako je bitno da dijete izvršava svoje dužnosti i obaveze. Dok je jedina motivacija za pisanje domaće zadaće ocjena ili izbjegavanje kazne (jedinice), učenici će tražiti način da dobiju što bolje ocjene, pa i po cijenu toga da prepisuju, varaju ili lažu. Učitelj bi povremeno trebao  pregledati bilježnice učenika i provjeriti piše li učenik zadaću, ali ne zbog ocjene, već zbog potrebe praćenja izvršavanja obaveza. Ako učenik ne piše zadaću treba to zabilježiti u rubriku bilježaka i obavijestiti roditelje. Treba objasniti i dijelu roditelja da je njihova dužnost provjeriti je li dijete napisalo domaću zadaću. Ne smiju pisati umjesto djece, pa čak ne moraju niti djeci pojašnjavati nego samo provjeriti izvršava li njihovo dijete svoje obaveze.

Na učitelju ostaje da učenike ocjeni po znanju (pisanim i usmenim provjerama), a ne pogađati je li učenik prepisao ili samostalno riješio domaću zadaću. 

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *