Zbog čestih upita i velikih nedoumica učitelja i profesora, pokušat ću prezentirati zakonsko uporište i sve u vezi pisane pripreme za nastavni sat. Možda bi bilo najbolje krenuti s rečenicom:
Nema recepta za savršeni nastavni sat. Nepripremljeni sat ponekad može uspjeti, no pažljivo i potpuno pripremljeni nastavni sat gotovo uvijek će uspjeti. Zbog toga je bitno da učitelj prije nego dođe na svoj sat zna što od toga sata želi, koji su mu ciljevi i kako bi ih mogao ostvariti. Pravilnikom o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi definirano je da učitelj razredne nastave ima za stručno-metodičku pripremu 30 minuta (po satu redovite nastave, ne za sat razrednika), dok učitelj predmetne nastave ima za stručno-metodičku pripremu 20 minuta (po satu redovite nastave, ne za sat razrednika). To je vrijeme, propisano pravilnikom za pripremanje za nastavni sat. Pisanje pripreme ubrojano je pod (mitske) ostale poslove – Članak 5. Redoviti tjedni poslovi – izradba pisanih dnevnih priprema i tjednih ili mjesečnih izvedbenih programa.
Iz toga proizlazi da učitelj mora imati pisanu pripremu za nastavni sat. I to je sve što se može naći u zakonima i pravilnicima. Ostalo ulazi u domenu didaktike. Postoji stručno uporište i nastavnik se mora pripremiti za nastavu, a pripremanje ulazi i u strukturu radnog vremena učitelja i nastavnika.
Učitelju ne vjeruje sustav, ne vjeruju mu niti savjetnici, naravno da onda mu ne vjeruju niti ravnatelji. Ovdje se ograđujem jer nisu svi savjetnici niti ravnatelji loši i ne misle svi da su oni ti koji imaju pravo stvarati zakone! No problem ponekad rade ravnatelji. Oni smatraju da smiju sve. Pa tako i dopunjavati zakone i pravilnike ili ih tumačiti kako to njima odgovara. Nešto što nije propisano, oni sebi uzimaju za pravo propisati: izgled pisane pripreme, koliko ih dugo učitelj mora čuvati te ako se sjete provjeriti kako ste se pripremali prije 9 mjeseci oni misle da imaju pravo tražiti vaše pripreme. To su očito ravnatelji koji ne znaju svoje obveze, niti išta drugo znaju raditi nego čitati papire stare godinu dana i tražiti možebitne pogreške.
Ravnatelj škole i pedagog imaju obvezu posjećivati nastavu, a u nekim prigodama dolaze (uvijek najavljeno) i savjetnici Agencije za odgoj i obrazovanje. To pripada domeni osiguranja kvalitete nastavnog procesa. Da bi se nastava mogla pratiti, očekuje se da će učitelj posjetitelju dati pripremu za taj sat. Naravno da tada priprema treba biti nešto opširnija. Nije nužno, ali bi takva priprema trebala imati nešto više sastavnica od one svakodnevne.
Pisana priprema služi učitelju. Kod pripremanja za nastavni sat učitelj sebi treba napisati zabilješke kojima će svoj sat učiniti uspješnim. Netko će pripremu napisati u par rečenica, drugi pak na par stranica i sve je to dobro. Ima i učitelja koji će sebi napisati sve do u detalja, jer će si tako olakšati izvođenje sata. I to je to! Učitelj sebi piše pripremu koja će mu olakšati ispuniti sve ono što je zamislio pripremajući se za nastavni sat.
Priprema može biti i u digitalnom obliku (naravno da je preduvjet da u učionici imate računalo), može biti napisana rukom na papir ili isprintana. Nisu propisane sastavnice pripreme, što znači da bi u njoj trebalo biti samo ono što može učitelju pomoći tijekom sata da dođe do svog cilja.
Za sve “stručnjake” koji traže nešto drugo, nešto što oni mogu razumjeti a nema veze s nastavnim procesom, trebali bi propisati novi obrazac (a nemamo ih već dovoljno!?) koji bi se mogao zvati „Pisana priprema učitelja koju pregledava ravnatelj ili pedagog“. Tu bi mogli pisati sve detalje i sve želje pojedinih „stručnjaka“. Pa kad već nemaju pametnijeg posla, mogu čitati papirologiju iz tko zna kojeg motiva. Takva priprema ne može biti dokaz da je sat kvalitetno održan.
Ako netko želi vidjet kvalitetu nastave on mora nazočiti tom satu, a ne gledati u papire!
Ono što je žalosno u Lijepoj Našoj je da se sve želi kontrolirati preko papira. Kad netko želi vidjeti kako radi učitelj, gleda dokumentaciju. Znači ako učitelj ima svu kvalitetno popunjenu dokumentaciju, on je najbolji učitelj!? A ako nema svu, pa i „nepropisanu“ dokumentaciju, onda taj učitelj nije dobar. Kvaliteta nastavnog procesa u razredu svede se na opservaciju jednog, eventualno, dva sata tijekom godine, a dalje se proučavaju papiri. Žalosno je što su ti papiri često i važniji od neposrednog rada. Kod napredovanja u zvanju „redovitost i način pripremanja“ učitelja i nastavnika, kao jedan od indikatora za ocjenu kvalitete rada, često se uzima u obzir prilikom uvida u neposredni odgojno-obrazovni rad učitelja.
Tako i ravnatelji zbog kontrole učitelja traže i pregledavaju pripreme stare mjesec, a neki i po godinu dana. Koja im je zakonska podloga za takve radnje? Koji je cilj takvog postupka? Sigurno nije unapređenje nastavnog procesa! Žele kontrolirati rad učitelja preko papira.
U razgovoru s višim savjetnicima AZOO-a (a jako malo ih je željelo i odgovoriti na ova pitanja ili su pak službeno odgovarali i prebacivali odgovor na prosvjetnu inspekciju, dok je prosvjetna prebacivala odgovor na AZOO) došlo se do ovih zaključaka:
Sve drugo može se prozvati samovoljom, a tu se učitelji moraju sami izboriti za sebe. Na žalost u dosadašnjim upitima vidi se da neki ravnatelji daju sebi za pravo raditi i tražiti svašta! A to se onda naziva mobing! Ono što u tom slučaju mogu preporučiti jest tražiti da sve odluke upućene vama od strane ravnatelja budu napismeno i s potpisom ravnatelja. Ako niste sigurni što se od vas traži ili mislite da to nisu vaši poslovi, tražite ravnatelja da vam kaže i po kojem članku, kojeg zakona ili pravilnika, je to vaš posao. I NE, nisu sve ostali poslovi. Ne smije vam ravnatelj pod ostale poslove zadati nešto što nije propisano Godišnjim planom i programom i/ili kurikulumom ili ne proizlazi iz Pravilnika o tjednim radnim obvezama učitelja i stručnih suradnika u osnovnoj školi. Učitelji već jednom moraju sami upoznati svoje obveze i prava te se za njih znati izboriti.
Ako se, Vi sami, za sebe ne budete borili, onda će dio ravnatelja to iskoristiti i od Vas tražiti i ono što nije Vaš posao.