Home / Featured / Treba li učenje biti zabavno?

Treba li učenje biti zabavno?

Većina djece je jako radoznala. Od kad nauče govoriti imaju beskonačno mnogo pitanja i brzo usvajaju nove pojmove. Na žalost, čini se da kraj toj znatiželji dođe kad krenu u školu ili nakon prvih par razreda osnovne škole. Žalosno je da se tijekom školske dobi većina djece, koja nisu mogli prestati s pitanjima i sve ih je zanimalo, pretvori u mrzitelje učenja, kojima je škola, štrebanje, zadaće i čitanje teret s kojim se svakodnevno nose i jedva čekaju da ga se riješe. Samo rijetki zadrže početni elan, pa će samo dio njih na kraju osnovne i srednje škole još reći da vole učiti.

Zašto je to tako? Sigurno djeca ne postanu nezainteresirana i lijena sama od sebe. Oni to nauče. Sustav vrednuje samo ocjene, koje su postale same sebi cilj i to cilj koji, najčešće, nije djetetov, već roditeljski. Tako

Zašto djeca ne vole školu? Učitelji i učenici
Zašto djeca ne vole školu?

dijete nema osjećaj da uči zbog sebe i postiže nešto za sebe, već uči zbog roditelja, njihovih nagrada i sličnoga. Žalosno je što sustav želi da svi učenici jednako nauče, da svi prođu isti program i da ih se ukalupi. Da svi sve, po malo, znaju, ali da nitko ne bude izvrstan u nečemu.

A sva djeca nisu jednaka, svako ima svoj talent i taj bi talent trebalo razvijati do savršenstva. Da naravno da treba znati neke osnovne stvari, ali treba mu omogućiti da svoje vrline usavršava. Time bi dijete i dalje bilo zainteresirano za učenje, za školu, za usvajanje novih znanja.

Učiteljima su većinom “ruke vezane” prenatrpanim planovima i programima. Moraju, zbog straha od inspekcija i prijava, slijepo provoditi zamisli nekih “pisara”. Sustav od učenika traže samo činjenično znanje, da dobije svoju ocjenu. Poželjno je samo učenje napamet i reproduciranje tog znanja. Učenje napamet čini učenje bilo kakvog gradiva nalik učenju napamet telefonskog imenika – dosadnim, teškim i besmislenim. Pa tako imamo djecu koja u glas “pjevaju” što je opseg, a ne znaju izračunati opseg trokuta ili četverokuta. Imamo djecu koja čitaju Rat i mir za lektiru, a ne znaju pročitati pet rečenica s razumijevanjem. Uče raznorazne gramatičke oblike stranih jezika, a ne znaju samostalno reći ni tri smislene rečenice. Čemu onda takvo “znanje”?

Što god da je prekrasno je i posebno, zabavno učenje, škola učitelji i učenici
Što god da je prekrasno je i posebno

Za dječju kreativnost i talente sustav ne mari. Taj sustav djetetu “daje vreću punu LEGO kockica” i umjesto da od djeteta traži kreativnost, da svako dijete izrazi svoju osobnost i svoje talente, od djeteta se traži da složi najjednostavniji mogući element i to po točnim uputama kakve mu daje učitelj, koji mora poštivati zamisli hrvatskog obrazovnog sustava. Ta djeca tako gube zanimanje za školu i bilo kakav interes za znanje. Zar ne bi bilo bolje da se mogu igrati s tim kockicama, da se od njih traži da istražuju, da kombiniraju i da kroz tu igru uče. Da učitelj daje savijete, a ne zapovjedi, da bude pomoć i motivator u razvijanju dječje kreativnosti.

Jedino ako učenje i škola postanu zabavni djeca će rado dolaziti u školu i biti će zainteresirani za usvajanje novih vještina i znanja. Time će moći razviti svoje sposobnosti i talente. Ako pak i dalje ocjena bude jedino mjerilo “znanja”, djeca će učiti zbog ocjena, biti će teško, naporno i mukotrpno, a većinu tih činjenice će zaboraviti jako brzo, a što ćemo onda od te djece imati?

Odgovori

Vaša adresa e-pošte neće biti objavljena. Nužna polja su označena s *